Park prirode Žumberak-Samoborsko gorje karakterizira očuvana priroda, šume, potoci, slapovi, brdski obronci prekriveni vinogradima, pašnjaci te tradicionalna seoska imanja.

Park prirode Telašćica jedna od najljepših i najvećih jadranskih uvala, s akvatorijem od 13 otoka i hridi obuhvaća površinu od 70,5 km², od čega 44,55 km² zauzima more. 

Park prirrode Papuk zaštićen je zbog izuzetno vrijednih bioloških, geoloških, krajobraznih i kulturno-povijesnih značajki, a obuhvaća skoro cijelo područje planine Papuk i zapadni dio planine Krndije.

Sjeverni Velebit je zbog bogate raznolikosti krških oblika, živoga svijeta i krajobraza na malom prostoru proglašen nacionalnim parkom.

Nacionalni park Paklenica obuhvaća područje bujičnih tokova Velike i Male Paklenice, kanjone okomito urezane u južne padine Velebita te šire okolno područje.

Hrvatska je po biološkoj raznolikosti jedna od najbogatijih zemalja Europe. Do sada je utvrđeno oko 38 000 vrsta, a pretpostavljeni broj je znatno veći. Ukupan broj endemičnih svojti je veći od 1000.

U 2007. je na 47 % kopnenog i 39 % morskog teritorija proglašena ekološka mreža Republike Hrvatske - sustav povezanih područja važnih za očuvanje ugroženih divljih vrsta i stanišnih tipova.

Zahvaljujući geografskom položaju, klimatskim, ekološkim i geomorfološkim uvjetima u Republici Hrvatskoj prisutna je velika raznolikost kopnenih, morskih i podzemnih staništa.

Nacionalni park Mljet uz brojne uvale, zaljeve i otočiće, poznat je po dvama slanim jezerima, Malom i Velikom jezeru, koja su morem potopljene krške udoline.